Kako sam naučio prestati brinuti i zavolio Bombu
Dr. Strangelove
Blog
subota, listopad 25, 2008
Ni poslovično kratkoj pameti u Hrvata još nije potpuno izvjetrilo iz sjećanja kako je Sanader, nakon ubojstva Hodakove kćeri, hitno smijenio ministra Rončevića, koji se čak i po zahtjevnim mjerilima prvog među pajkanima pokazao izrazito glup i nesposoban za tu poziciju, te ministricu Anu Lovrin, kojoj prosječno upućeni Hrvat ne bi bio sklon povjeriti ni to da mu djetetu pokuša opravdati izostanak iz škole. Pa smo se pitali kako je i zašto Sanader iznenada smijenio svoja dva, istina najproblematičnija ministra, iako ih je tek koji dan ranije dizao u zvijezde i tvrdio da izvrsno obavljaju svoj posao. 

Mehanička oštećenja duše 
Odavno smo upoznati s činjenicom da Drivu krasi genetsko naslijeđe impresivno debelog obraza, koji mu omogućava boravak pod tlakom do 10 atmosfera tijekom barem dva mandata, a sve bez ikakvih unutarnjih oštećenja, izuzev onoga na duši. Ali, time se može objasniti jedino to što se na objavi novih ministara Drivo ni na sekundu nije zacrvenio, iako je tvrdio da prijašnji hvalospjevi arhiviranim ministrima niti su postojali, niti se uopće radi o nečemu problematičnom. Obraz nevjerojatne otpornosti na teška mehanička oštećenja doista bez problema može izići na kraj s takvom situacijom, ali s druge strane to ne objašnjava kako je i zašto uopće došlo do iznenadne sječe ministarskih glava. Pogledajmo zato kako je danas reagirala Europa na ubojstvo jednog drugog Ive, navodno kontroverznog Pukanića. Primijetimo i kako su to popratili mediji, zbrojimo dva i dva i... mislim da smo na dobrom tragu za osvajanje Nobela za toplu vodu.
 
Damage done!
Kasno poslijepodne hrvatski su mediji stali izvještavati o zgroženosti generalnog tajnika Europskog saveza novinara Aidana Whitea zbog ubojstva Pukanića, a uskoro se osulo i javno drvlje & kamenje i iz političkog vrha EU. Izvjestitelj EU parlamenta Hannes Swoboda izjavio je da je riječ o "šoku koji Hrvatsku jasno baca unazad u njenim nastojanjima da ostvari članstvo u EU", a dodao je i škakljivi nastavak da se u borbi protiv mafije "moraju ukloniti osobni interesi". Hrvatski mediji su već nakon samo sat vremena krenuli u farbanje činjenice da nitko u EU nije lud primiti u članstvo zemlju u kojoj se ulicama kotrljaju glave odvjetnika i novinara, pa su izjavu Swobode ublažili izjavom Doris Pack, irelevantnom HDZ-ovom prvoborkinjom iz Europske Pučke Stranke, po kojoj nas u EU i dalje neusporedivo više žele vidjeti nego primjerice Švicarsku, šteta je ipak pričinjena.
 
EU brijanje s izbrijavanjem na suho
Jer, nismo ni mi sisali veslo pa znamo koliko je EU paranoična na "balkanske probleme", posebno na ratno-zločinačko-mafijaške relikte iz 90-ih, a znamo i to da nam šamarčinu običavaju javno opaliti tek nakon temeljitog tajnog diplomatskog ribanja. Drivo, desničar sa Splitske rive, koji odnedavno ultimativno osuđuje ustaštvo isključivo zarad puta u EU i renomea u istoj, žuti je karton zbog mafijaških ubojstava dobio, to je sad vrlo evidentno, odmah nakon ubojstva Hodakice. Onako diplomatski, u tajnosti, naravno. Zasrao se Drivo do nosa, jer nije baš isto tvrditi Hrvatima u vezi policije i pravosuđa da je crno bijelo i uvjeravati EU da je Zemlja ravna ploča, kad su ovi s time raskrstili još nakon one davne tragedije s Galilejom i šibicama. To znači da je Drivo svoje ministarske perjanice nakon prvog atentata uklonio isključivo po nalgu iz EU, a sad, kad je Sv. Petru odletio i Pukanić s onim sirotanom, Drivi visi kompletna politička karijera, koju je kao ulog stavio na ulazak Hrvatske u EU, pa je za izbjegavanje političkog kraja i anonimnosti spreman na dosad neviđenu stvar - pokušati napraviti od Hrvatske pristojnu i demokratsku državu.
 
HDZ-ova pionirka - abeceda demokracije
Sve navedeno znači da za organiziranje političke vlasti u Hrvatskoj nije bitno što o vlasti i političarima misle građani, nego se računa isključivo impozantna otpornost Drivina obraza, ali samo dok Drivo ne lupi nosom o Schengensku granicu. Ispada, majku mu, da vlast u ovoj zemlji znači Drivino zajebavanje koliko mu se prohtije, pa makar se i ginulo na ulicama, te da vlast ne mogu mijenjati građani, nego samo eventualno EU. Toliko o hrvatskoj demokraciji, a da je tome doista tako pokazuje i primjer hrvatskih medija, koji su, kao i svugdje, temelj demokracije, odnosno njeno mjerilo i osnovni uvjet, pa je demokracija redovito u onakvom stanju u kakvom su i mediji. A mediji su takvi da su danas poslijepodne po stoti put pružili ruku Drivi, navodeći HDZ-ovu pionirku Pack kao relevantan stav iz EU, samo kako bi prešutjeli da je Sanader, što se Bruxellesa tiče, dobio ukor pred isključenje zbog metka u glavu odvjetnici i bombe u facu novinaru (makar to bio i kompromitirani Pukanić).


dr-strangelove @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 27, 2008

Zrakoplov kompanije XL Airways morao je prinudno sletjeti u Frankfurtu jer su pijane i ratoborne Britanke napale posadu, a potom i htjele otvoriti vrata zrakoplova u letu 'kako bi pustili svježeg zraka u avion'.

Incident se dogodio iznad Austrije na 10.000 metara visine, a kapetan se zbog sigurnosti odlučio na neplanirano slijetanje u Frankfurt kako bi 26-godišnju i 27-godišnju nestašnu putnicu izbacili iz letjelice. Britanke ni najava slijetanja nije smirila pa su uz psovke i fizički pokušale obračunati se s posadom leta. Na letu je bilo 215 putnika i sedam članova posade.

Po slijetanju je nakon dva sata ispitivanja od strane policije Britankama ipak dopušteno da se vrate u V. Britaniju istim zrakoplovom. No, kompanija XL Airways je najavila tužbu protiv djevojaka. (dli) 

Tako je Večernjakov portal prenio vijest, a da nije imenovao izvor, što je btw krađa vijesti. Ali, nije to ono što mi je bilo zanimljivo, nego činjenica da neki ne moraju čak biti niti pijani da im padne na pamet ideja da tijekom leta otvaraju vrata kako bi izbacili letke. Dakle, neki su i u trijeznom stanju jednako ukomirani kao što su to bile dvije prosječne Britanke, ali pijane do besvijesti. 

Nekima je pak i takav luzer, i to nakon 32 godine bajbokane, sasvim uredan materijal za beatificiranje, ako već ne i obožavanje.

dr-strangelove @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008
Unatoč tome što je svojim katastrofalno glupim potezom Hrvatskoj nanio štete kao malo tko u cijeloj povijesti, u kojoj kao i u svakoj nacionalnoj zbirci vjekovnih gluposti nije manjkalo redikula svake fele, taman kad smo pomislili da je političkoj indoktrinaciji iz 90-ih došao kraj, čovjeka s ruba društva i cijepljenog od civilizacijskih uzusa pokušava se promaknuti u hrvatskog sveca i mučenika. A ne radi se ni o Tuđmanu, ni o Šušku...
Na svoju veliku radost, a na opću popriličnu nezainteresiranost blitvarskog puka, u domovinu se vratio Zvonko Bušić, nakon 32 godine pomilovani osuđenik na doživotnu robiju, ni manje ni više nego organizator i glavni akter otmice aviona 1976., što se u civiliziranom svijetu tretira kao teroristički čin još otkako je zračnog prijevoza i legendi o stjuardesama kao vrhunaravnih bića iz vlažnih pubertetskih snova. 

Dijareja u desetercu
Ali, kako je zemlja Blitva prava zemlja čudesa, do danas otprilike onoliko civilizacijski i kulturno napredovala u odnosu na novovalne 80-e, koliko primjerice vodenica predstavlja napredak u odnosu na nuklearni reaktor, tako se dogodilo da je osuđenog terorista i militantnog nacionalista večeras na aerodromu Pleso dočekalo nekoliko stotina razdraganih mjeritelja visine snijega (ili kukuruza), predvođenih pastirskim kamena-s-ramena rockerom Thompsonom, najgorom šatro-državotvornom plačipičkom Škorom, bizarnim pojavama iz svijeta politike poput Ivića-s-dva-prezimena-Pašalića, madrac-mudraca-Kovačevića, crnomisnog patera Lasića te najvećeg izbornog luzera otkako je političkog života u Hrvata - Dražena Izgubiše.

Olimpijski pobjednik
Na tome mjestu, moram priznati, cijeli happening u desetercu gena kamenih više mi nije bio zabavan kao na početku čitanja reportaže u jednom dnevnom listu. Jer, pomislio sam, Budiša ipak nije meteorski zasjao na hrvatskom nebu, poput doktora-od-milijardu-kuna-i-nekoliko-tajnih-službi-Pašalića, nego je nekoć nešto predstavljao mnogima od onih koji su iskreno vjerovali u demokratsku varijantu Blitve i daljnju civilizacijsku evoluciju ovih prostora, beznadno zapelih u krležijansko blato tamo uoči Prvog svjetskog rata. Pseudodomoljubni cirkus na Plesu, djelomično popraćen hitovima s festivala Jasenovac '43., još bi se i bio zaustavio samo na pukom dojmu podsjećanja na velikosrpsku gazimestansku mitologiju onodobnog Dobrice Ćosića i sličnih iz 1989. da se izvjesni hrvatski mediji nisu potrudili, umjesto kao socijalnu devijaciju, događaj popratiti ko da nam se Zvonko Bušić upravo vratio s, recimo, srebrom oko vrata iz Pekinga, a ne s pomilovanja doživotne robije zbog terorističkog čina iz jednog od najčuvanijih američkih zatvora. 

Naivčina u vakuumu
U tom trenutku događaj je definitivno krenuo u mitomanske i mitološke vode, pa više nije bio potreban preveliki angažman mašte za zamisliti friško oslobođenu zatvorsku ptičicu kao udarni izložbeni eksponat na sljedećoj crnoj misi na splitskoj rivi ili nekoj sličnoj kulturnoj priredbi za živopisno dalmatinsko zaleđe.
Ali, s druge strane, činjenica je i to da se doista čvrsto ikoniziranje marionetskih naivčina poput Bušića te pisanje novokomponiranih nacionalnih mitova uspješno može provesti isključivo u stanju nekakvog političkog vakuuma, kao što je bio onaj potkraj 80-ih, ili kao što je prijetilo da se izrodi početkom 21. stoljeća zbog Račanove nespremnosti da nakon Tuđmana sa svojom koalicijom ispuni politički prostor, koji je legalno i demokratski osvojio na izborima 2000. 

Ostati uz velike dečke
Sanaderu se danas može štošta predbaciti, ali nikako da momak ne zna što želi, a želi biti što veći i neprikosnoveniji politički autoritet, što mu itekako polazi za rukom. Sanader se bome istodobno ne želi ni zamjerati prijateljima iz EU, poput Doris Pack koja se za njegov račun miješala u hrvatsku predizbornu kampanju, a nije mu na kraj pameti zamjerati se ni prijateljima iz SAD, za čiju nas je ljubav protivno našoj volji mrtvo hladno ugurao u NATO. Na otmičara aviona, upravo puštenog iz američkog zatvora s doživotne robije, Uncle Sam zasigurno ne gleda baš milo, a posebno mu se ne bi svidjelo kad bi ovaj u domovini nastavio s militantnim nacionalističkim govorom na pijedestalu blitvarskog mučeništva. Ako se na umu imaju i uspomene na 11. rujna 2001. i napad na WTC, te djelomično opravdanu američku bojazan da bi takav provincijalni Blitvar u nekoj nesretnoj varijanti na sličan čin mogao inspirirati nekog drugog kretena, mislim da ipak nema mjesta strahu da će Sanader, kao čovjek s dokazanim osjećajem za oportuno, pa čak i beskrupulozno, dopustiti da mu tamo neki budalasti aktivist iz pretprošlog stoljeća, k tome izrazito nesposobni militant, muti vodu na terenu na kojem on uporno i strpljivo bistri svoju politiku te da ga kompromitira kod Ujaka Sama.

dr-strangelove @ 00:44 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare